PREPORUČUJEMO REKREACIJU:

02.08.2011.

Trener i djeca

Trener je u životu djeteta uz roditelje jedna od najutjecajnijih osoba. On mu je često uzor i uvelike djeluje na dijete ne samo u području sporta nego i u kreiranju djetetove ličnosti te zadovoljavanju ostalih djetetovih potreba.

 

djeca sport rekreacija



Često se desi da sami treneri ne shvaćaju koliku ulogu zapravo imaju u djetetovu životu i kako na dijete djeluju. Najvažnija osoba za dijete sportaša je trenera koji, s obzirom na visoke zahtjeve sporta, mora djetetu pomoći da se aktualizira, potvrdi kao ličnost i rezultatima potkrijepi svoj talent.

Trenerove verbalne i neverbalne poruke i stimulacije djeluju na sve segmente razvoja djeteta. Primarno su one usmjerene na postizanje specifičnih trenažnih ciljeva, ali one namjerno ili nenamjerno, produktivno ili kontraproduktivno, s ciljem ili bez cilja, djeluju i na zadovoljenje drugih djetetovih potreba i na oblikovanje cjelokupne ličnosti djeteta. Istovremeno, poruke upućene djetetovoj ličnosti imaju snažan utjecaj i na postizanje vrhunskog sportskog rezultata i na djetetovo kvalitetno življenje i odrastanje. Zbog toga je sportski trener značajan činilac dugoročne sportske pripreme koja u sebi sadrži sve elemente odgojno-obrazovnog procesa. Jednako bitan i aktivan sudionik ovog procesa je i dijete sportaš. Ono trenerove poruke i stimulacije može prihvaćati onako kako su dane, može ih i pogrešno percipirati i protumačiti, može ih i odbiti i ignorirati...
Bez obzira na moguću jednako visoku razinu aktiviteta i onoga koji poučava i onoga kojeg se poučava, razlika između ova dva sudionika interakcije je značajna. Ako je utvrđujemo na osnovi bihevioralnih znakova, možemo uočiti više mogućih reakcija mladog sportaša i njegova trenera. Dijete sportaš tijekom procesa sportskog treninga stoji u interakciji s trenerom i njegovim zahtjevima. Postoje tri tipa djeteta koje možemo klasificirati: adaptivno dijete, buntovno dijete i slobodno dijete.

 
ADAPTIRANO DIJETE
Pažljivo sluša trenerove zahtjeve i naredbe, nastoji ih slijediti sa što manje pogrešaka, traži povratnu informaciju i vjeruje trenerovoj procjeni o uspješnosti realizacije onoga što je naređeno. Ukoliko ne uspijeva slijediti trenerove zahtjeve, govori: ne mogu, ne znam, teško mi je; pomalo je u grču, sputanih je kretnji...

BUNTOVNO DIJETE
Odbija trenerove zahtjeve, ne sluša trenera ili ga sluša upravo zato da može učiniti obrnuto. Ovaj mladi sportaš ponaša se ili izuzetno inhibirano ili vrlo agresivno...
 
SLOBODNO DIJETE
Dijete slobodno iskazuje svoje potrebe i želje, ispoljava svoje autentične emocije (veseli se, ljuti, žalosti, strahuje...), slijedi trenerove zahtjeve, jer je to upravo ono što mu je potrebno. Ima slobodne kretnje, jasan glas, otvoren stav, radi opušteno i bez grča...
 
Upravo smo na ova tri načina opisali tri osnovna tipa djeteta sportaša sa specifičnim reakcijama i modalitetima ponašanja.

Ukoliko promatramo sportskog trenera mladih dobnih kategorija, možemo uočiti nekoliko tipova djelovanja:

1. Trener zahtijeva, naređuje, kažnjava, govori često:
  "Moraš, smiješ, ne smiješ,...". On uči djecu dobrom ponašanju, vjeruje da je dobar trener samo ako je strog i kritičan i ako puno zahtijeva. Oni koje ovakav trener poučava odnose se prema njemu i trenažnim zadacima ili kao "adaptirana djeca" (i trener s njima voli raditi) ili kao "buntovna djeca" (i ovakav trener ne zna što će s njima, diže od njih ruke, otpisuje ih...)

2. Trener se brine za uspjeh onih koje poučava, zaštićuje ih onda kad je to potrebno, često djeci govori:
"Bravo, odlično...". On se smješka, zna zagrliti, podržati... i oni koje on poučava ponašaju se tijekom treninga kao "slobodna djeca". Trener poznaje njihove strahove i težnje, odlazi u školu i intervenira ukoliko je potrebno, nekima od sportaša on je kao drugi otac...
 
3. Trener koji promatra, mjeri, analizira prikupljene informacije i vrši predviđanja...
On je svjestan potrebe da usvaja nova znanja i koristeći se svojim znanjima i uvidom u trenažnu situaciju naređuje i zahtijeva kada je potrebno, podržava i štiti kada prepozna da je to efikasnije. Ovaj trener koristi svoju intuiciju i znanja i dobro zna što će s "buntovnim djetetom", oslobađa potencijale "preadaptirane djece", dobro usmjerava i maksimalno koristi potencijale "slobodne djece".

Na ovaj način opisali smo tri osnovna tipa trenera mladih sportaša. Prvi trener ponaša se kao strogi i kritični trener, drugi kao blagi i njegujući, a treći kao realna autonomna osoba koja razmišlja, provjerava, pretpostavlja. Ovog, trećeg opisanog trenera, dijete najčešće doživljava kao najboljeg trenera. On je onaj vješti stručnjak koji koristi svoje znanje i intuiciju za individualizirani pristup djetetu sportašu. Ovaj trener može zadovoljiti ne samo djetetove potrebe za kretanjem, sigurnošću, ljubavlju i pripadanjem, nego i djetetovu potrebu da ga drugi poštuju i da se samoaktualizira.

I prvoopisani i drugoopisani trener čine djecu sportaše na neki način ovisnim o sebi i stvaraju s tim mladim ljudima svojevrsnu simbiozu, odnosno stvaraju tako snažne veze da njihovo raskidanje predstavlja za mlade ljude frustraciju. Rezultat rada ovakvih trenera su mladi sportaši koji teško odrastaju, oni počinju vjerovati da su uspješni samo uz takva trenera, da bez njega (s obzirom na to da nemaju razvijeno samopoštovanje i da se nisu samoaktualizirali) ne mogu dosegnuti i zadržati željenu razinu sportskih rezultata. Uz ovakve trenere mladi sportaši ostaju "djeca" svojih "očeva". Kad takvi treneri odlaze iz kluba, prividna kohezija, uspostavljena međusobnom ovisnošću trenera i sportaša, naglo se narušava. Zbog narušavanja ove kohezije i drugih posljedica njegova odlaska, stječe se dojam daje taj trener nezamjenjiv i da je za njegove učenike gubitak nenadoknadiv.

Međutim, ako je tako izuzetan trener razvijao u svojih učenika ne samo primarno sportska znanja, vještine i sposobnosti, nego i druge sposobnosti i osobine sportaša koje rezultiraju odrastanjem, osobnom autonomijom -zašto su "djeca" (koja to već dugo nisu) ostala "djeca" i to vrlo usamljena. Kojem je to imaginarnom cilju ovaj trener težio?

U trenera, opisanog pod brojem tri, događa se da oni koje on poučava odrastaju, napreduju. Njegov je cilj bio stvoriti autonomne, odrasle osobe, jer je i njegova projekcija vrhunskog sportaša upravo takva. Ovaj trener predviđa da će doći vrijeme kada će oni koje je poučavao početi donositi samostalne odluke i napredovati. Kad se njegova predviđanja potvrde i mladi igrač dostigne razinu vrhunskih seniorskih rezultata, on je zadovoljan jer je njegov posao trenera mladih dobnih uzrasta okončan. On ponovno može početi iznova i još će bolje znati kojim sredstvima doći do cilja. Ovakav trener je u potpunosti iskoristio sportsku aktivnost kao idealno sredstvo komunikacije u procesu odgoja i obrazovanja mladih.

Takvi treneri nerijetko, upravo stoga jer su uspješni, bivaju angažirani i za naše pojmove "unaprijeđeni" u trenere seniora. Rezultat je to još uvijek nedovoljno pridatog značaja radu s mladima, a time i onima koji takvu vrstu trenerskog posla obavljaju. Događa se tako u našoj trenerskoj praksi da mladi sportaš, neosporno talentiran, biva proglašen besperspektivnim jer "nije ličnost". Neki negativni aspekti njegova ponašanja, već u najranijoj dobi, opažaju se i tumače kao nepromjenjive kategorije. Malo je trenera koji će djetetovu agresiju, buntovnost, nesklonost disciplini i radu ili pak djetetovu anksioznost doživjeti kao stručni izazov i koji će unutar svojih znanja pronaći adekvatna rješenja, te pomoći djetetu da primijeni odluku o tome kakvo je i oslobodi svoje potencijale za misli, odluke i djelovanja. Češći je slučaj da se treneri mladih ponašaju u skladu sa starom poslovicom koja kaže: "Dajte mi dobro dijete, pa ćete vidjeti kakav sam ja otac". Usuđujem se reći da očevi mogu sebi dopustiti ovakvu tvrdnju. Očinstvo se, naime, počinje učiti tek u trenutku djetetova rođenja. Kako god istinita bila i tvrdnja da trener puno toga nauči i od djece s kojom radi, mišljenja sam da su nadareni mladi sportaši previše vrijedan i rijedak dragulj da bi rad s njima mogao biti obilježen neuspješnim i pogrešnim utjecajima.

Vedran Naglić, izvor: www.bhtrening.com