PREPORUČUJEMO REKREACIJU:

25.12.2011.

Sport Magazin broj 2: Tai chi chuan

"Tai chi chuan je bez ikakve sumnje jedna od najprofinjenijih drevnih disciplina i krajnji proizvod ljudskog uma.”
Shifu Damir Tenodi

 

Tai chi chuan

Za tai chi chuan, kao odraz dalekoistočne kulture, mnogi su čuli. Milijuni istočnjaka, ali i zapadnih zaljubljenika svakodnevno vježbaju ovu finu vještinu pokušavajući uspostaviti sklad koji nadilazi ljepotu fizičkog pokreta, dobrotu kroz umirenje emocija te osobnu korist kroz aspekt tek fizičkog zdravlja.

Povijest

Tai chi chuan je osmišljen i sistematiziran, kako nam pisana predaja kroz materijalne tragove donosi – na različite načine, u različitim vremenima no zvanično se spominje kao sistematizator monah Chang Sanfeng. Živio je u 14. stoljeću u taoističkom hramu Wudang na istoimenoj planini. Zapisi nam dalje govore kako je promatrao borbu zmije i ždrala iz čega Chang Sanfeng uobličuje niz pokreta sa svrhom borilaštva, očuvanja zdravlja te meditacijom u kretanju, koji dobivaju naziv - tai chi chuan.

Mitovi - podsjetnici uklesani u vremenu

Ovoj je legendi moguće prići sa najmanje još jedne strane. I to dublje i poučnije. Otkrivanjem vanvremenskih poruka, prestaju priče i legende, a nastaje - mit.
Proučavajući mitove različitih svjetskih kultura, počesto se primjeti kako su u istima utkane mudrosti kroz koje određeni likovi govore o ljudskim osobinama; vrlinama i slabostima. Taj je božanski upliv poradi osvještavanja moralnosti čovjeka i jedna od svrha postojanja mitova.
Neke od tih elementa možemo prepoznati i ovdje. Borbu zmije i ždrala možemo prenijeti na ljudski rod i primjetiti kako zmija ustvari ovdje predstavlja zemaljski (personalni), a ždral božanski (duhovni) aspekt čovjeka. I tu vidim vječnu borbu koja je inspirirala Chang Sanfenga, htijući nam kao monah prenijeti poruku koja će se održati kroz predanja.



Tai chi chuan - drevna vještina za moderna vremena

Dok jedni vježbaju sami, drugi pak u manjim ili većim skupinama u parkovima, a mnogi i pod nadzorom liječnika u specijaliziranim klinikama.

Što to ima tajanstveno u tai chi chuanu? Koje se to "nove” zakonitosti otkrivaju i koja svrha "leži” iza njegove pojavnosti?
Potreba za involucijom određenih ideja, koncepata i teorija, odnosno materijalizacija duhovnosti i drugih vrijednih znanja, postojala je od kada postoje i oni koji traže načine kako te vrijednosti približiti ljudima, voljnima i potrebitima.

S druge strane, čovjek discipliniranim naporom kreće analogno, iz sfere svijeta i materije. Od prapovijesti teži otkrivanju i življenju suptilnijih vrijednosti. Postoje nebrojena mnoga znanja koja su spuštena u okvire praktičnih vještina i to nije loše. No grananje istih po "horizontali” odmiče nas od "središta” i istinske važnosti. Danas, možda više no ranije, kategorije vrijednosti su izmješane pa se zbog otuđenja od prirode, smisao čovjeka u "moru” ponuđenoga naoko gubi iz vida.

Osvrnemo li se ka drevnim kulturama naše ne tako davne pisane povijesti svijeta, primjetiti ćemo kako svaka kultura, promatra čovjeka kao višeaspektno biće. Odnosno uvažava ga najmanje kao biće dualnosti prirode; materijom i duhom, vanjskim i unutarnjim aspektom, nižim i višim planom, svjetovnim i božanskim "tkanjem”.
No ako pretpostavimo da je ovakva podjela tek početak promatranja i razumijevanja, daljnju, zahtjevniju podjelu u promatranju čovjeka, možemo prikazati kao trostrukost, četverostrukost, peterostrukost, sedmerostrukost, itd.

Drevna vježba za moderna vremena

Suprotno uvriježenu mišljenju tai chi chuan nije samo borilačka vještina. Pored toga ona skladno djeluje kao zdravstveno-terapeutska te metoda meditacije.
Za vježbače koji naginju medicini tai chi chuan pruža znanje iz akupunkture i energetskih masaža, a osobe koje preferiraju meditaciju u toj će vještini prepoznati odličnu metodu za smirivanje duševnog nemira. Stoga nije čudno da neke zdravstvene ustanove u svijetu tai chi chuan koriste kao oblik terapije za ozdravljenje od vrlo različitih bolesti.
Ne odveć zahtjevni pokreti tai chi chuana među ostalim pridonose jačanju vitalnih organa, kontroli ravnoteže, koordinaciji pokreta, pravilnom držanju, regulaciji disanja te smanjenju stresa.



Dakle, Tai Chi je Jedan i univerzalan, a tai chi chuana ima više… Danas u svijetu koegzistira više stilova. Određeni dokumenti ukazuju da je tai chi chuan porodice Chen najstariji stil, a Yang stil najrašireniji. Wu i Soon stilovi slove kao određene kombinacije ova dva predhodna. To i nije toliko važno, koliko je važno da su odraz Tai Chi simbola.

Vježbanje tai chi chuana može biti lijepo u izvođenju. To posebno znaju talentirani vježbači. No ako je vjerovati Sokratu, zašto ono što je lijepo ne bi bilo i dobro?! Tek u tom spoju možemo očekivati i pravu korisnost metode. A da bi to postigli, trebamo si dozvoliti rast kroz metodu, a ne biti njome ograničen. To znači da si treba dozvoliti imati učitelja. Od rođenja smo ga imali, a onda u jednom trenutku smo odlučili da nam više ne treba?! Postali smo dostatni sami sebi sa 25? Ne bi li čovjek trebao biti živo zainteresiran za sve što ga može oplemeniti?
U tome je uloga mojih Učitelja. Učitelji su živi prenosioci Učenja.

U Anan-Do poduci postoje postulati kojih se pokušava pridržavati svaki član. Vježbati, čitati i meditirati. Trostrukost u djelovanju.

Obično ljudi dolaze radi vježbanja. I koliko im god to bilo naporno i "odricali” se ugodnosti doma, fotelje i TV, svima njima vježbanje ne pada teško, jer se u tome ipak - dobro osjećaju.
Ali nešto pročitati… Literaturom si objasniti na mentalnom planu što on to radi, a kasnije čitanje i studiranje ne samo pokreta, već i studiranje filozofskih materijala, e to već iziskuje težinu. Ljudi većinom reagiraju – isključivo. Ako su talentirani za pokret, tada će im obrazovanje mentalnog aspekta ići teško.
A obrazovanje je nužno ukoliko želimo da nam jednom i ojačani um postane alat i oslonac za neke druge, još suptilnije aspekte. Tu nužnost možemo lakše prepoznati ukoliko sjednemo na par minuta i saberemo misli. I to može biti početak naše meditacije. Umirivanje uma. To je još "jedan-detalj” koji ovu školu čini živim Učenjem. Meditacija pomaže u razlučivanju važnog od ne važnoga.



Ako slutimo da je tai chi chuan tek jedna metoda kojom možemo obogatiti svoje iskustvo i da to učenje nije peglanje forme u beskraj (bez obzira koliko nam to godilo), već je to tek priprema za prepoznavanje finijih utjecaja, tada su stvari posložene kako treba. Jedan dio ljudi je po prirodi zainteresiran za filozofiju i mistiku života. No jedan drugi dio je inertan. Njima treba stalna pažnja, ljubav, lijepa riječ… No, zadovoljan sam. I takvi čuju. Možda se jednoga dana dosjete da sami krenu…

Čovjek je u svim kulturama promatran kao višeaspektno biće.
A to znači da tamo gdje je tai chi chuan stvoren, predstavljao je Učenje koje je sadržavalo vertikalu, a ne prozaičnu vježbu.
Danas je tai chi chuan prečesto prezentiran kao borilačka metoda. On to jest, ali pored toga on skladno djeluje i kao zdravstveno-terapeutska metoda i meditativna metoda. Stoga, ovisno o naglasku učenja, različita ga imena krase: vrhunska borilačka vještina, ples energija, meditacija u pokretu, …

Tai chi chuan vrlo kompleksan, jer je strukturiran i po vertikali…
Tai chi chuan je poput "Švedskog stola”. Za vježbače koji žele osjetiti borilački aspekt, mogu se posvetiti tom aspektu. Za one koji naginju medicini i finijem izražaju, tai chi chuan će pružiti ogromno znanje koje dijeli sa akupunkturom, energetskom masažom, a oni koji vole meditaciju, prepoznati će odličnu metodu za umirenje uma i rješavanje stresa.
No treba napomenuti da se sve ovo odnosi tek na našu "personu” te da pravi rad ovdje ne završava već počinje.
Tai chi chuan je stvarno vrijedan jedino ako je ujedno i metoda koja nas oplemenjuje i osposobljava za otkrivanje novih metoda kojima ćemo otkrivati još finije planove života.
To je princip vječne transformacije…

Filozofija

Kao i obično, u svim filozofsko-religijskim sustavima, najprije se ponude jednostavnija učenja, jednostavnije teorije. Tako i u ovom slučaju, Chang Sanfeng nudi nam za početak dualnost - yin i yang dva krajnja oprečna elementa.
Yin kroz ždrala i yang kroz zmiju. Pobjeda jednoga se ovdje ne prikazuje kao poraz i smrt onog drugoga, već kao pokušaj uspostavljanja skladnog odnosa među njima. A to je moguće tek po razumijevanju kako je duhovnosti personalnost alat i forma izražavanja, a personalnosti je duhovnost povišena, optimalna i prava svrha postojanja. Zmija ima svoje carstvo na zemlji, ali ulaže napor ka uspinjanju, što u čovjeka predstavlja analogni napor koji prepoznajemo kao evoluciju nižeg bića. A ždral ima svoje carstvo na nebu no slijeće na zemlju i to predstavlja involuciju i spuštanje ideja iz svijeta Theosa u Kozmos.

Anan-Do Učenje

Cijeli taj koncept, prikazan kroz gledanje borbe zmije i ždrala može se svesti na simbol Tai Chi, koji upravo i predstavlja sklad yina i yanga, kao svrhe i forme, ezoterijskog i egzoterijskog učenja, duše i personalnog aspekta čovjeka. A moj Učitelj, Shifu Damir Tenodi u svojoj knjizi ("Desperately seeking Yin, exploring the negleeted dimensions of modren tai chi chuan; Tai Chi Chuan as the Masters-of-the-next-level see it”) navodi:
"Tai chi chuan je tako, svjesno i namjerno stvoren kao oruđe za samopomoć i uzdizanje, kako bi omogućio da Zemlja – pomoću čovjeka – poljubi Nebo”.

Stilovi - različite forme, a poruke iste

U svijetu postoji nekoliko glavnih stilova, od kojih možemo izdvojiti: Chen, Yang, Wu i Son.
Većina drugih stilova su derivacije ova četiri. Svi gore nabrojani i nenabrojani stilovi imaju puno podvrsta, rekao bih "koliko majstora, toliko i škola”, a svaka se po nečemu bar malo razlikuje.

Korisnost i principi vježbanja tai chi chuana

Ipak svim stilovima su osnovne koristi od vježbanja iste. Shifu Damir Tenodi u svojoj knjizi "Vodič kroz borilačke vještine; Lohan chi kung sa osvrtom na Tai Chi i par chi kung vježbi” piše:

Šira korist:

    kontrola ravnoteže
    koordinacija pokreta
    ispravljanje držanja
    regulacija disanja
    uvježbavanje opažanja općenito
    poboljšavanje kondicije
    podizanje svjesnosti tijela
    povećanje vitalnosti i omogućavanje bolje apsorpcije vitalnih sila
    povišenje svjesnosti vitalnog tijela i vitalne energije (chija)
    svjesna i voljna kontrola nad kruženjem vitalne energije
    savladavanje forme i ovladavanje svim principima Vještine

Primarnija korist:

    stjecanje strpljenja i učenje posvećenosti
    ugađanje tijela-instrumenata
    prilagođavanje i ispravljanje tijela-instrumenata
    uravnoteženje razinskih energija
    uvođenje energija sa viših nivoa
    otvaranje za druge, više utjecaje


Principi njegovanja chija

Osnovni principi pri vježbanju tai chi chuana su:

    sporo izvođenje pokreta
    neprekinut tok izvođenja
    pokret obuhvaćen pažnjom

U sljedećoj fazi učenja uvodimo postupno i:

    koordinaciju
    osjećaj ravnoteže iz abdomena
    gibljivost
    preciznost
    izdržljivost
    pokretljivost
    vizualizacija toka chija mikrokozmičke orbite u vježbi "stojeći chi kung”
    vizualizacija promjene chija kroz četiri točke u vježbi "namatanje svile”
    izvođenje vježbi kroz osjećaj "promjena yina i yanga”

Tai Chi i tai chi chuan

Često se u žargonu za tai chi chuan koristi – tai chi.
Ukoliko se tako dogovorimo, tada to može biti ok, ali tai chi chuan nije isto što i Tai Chi.
Stoga Tai Chi pišem velikim početnim slovom.
Tai chi chuan je sjena Tai Chija i njegova krajnja manifestacija.

Dakle:

    izraz tai chi chuan se odnosi na fizičko/energetsku vježbu, na formu, formalnu vježbu, na skladne pokrete koje izvodimo sa naglašenom i kondicioniranom pažnjom.
    Tai Chi izraz koristimo kada pokušamo nešto suvislo reći o skladu yina i yanga ili "Krajnjoj Ideji”. To je Vrhovni princip, koncept, ali i simbol o kojem racionalnim umom možemo tek špekulirati. Ali o njegovim manifestacijama u svijetu pa tako i o čovjeku – možemo ponešto i kazati. S obzirom da tai chi chuan nije ništa drugo do Yi Jing, možda je najjednostavnije to spuštanje, to materijaliziranje Ideje ka dolje, tu involuciju, usporediti sa razvojem i manifestiranjem Yi Jinga odnosno nastajanjem njegovih bigrama, trigrama i heksagrama.


Naravno da je između ove dvije grube podjele ogroman procjep te ponekom posvećeniku-znalcu i pažljivom čitaocu neće promaknuti moguće kombinacije predhodno opisana dva koncepta, ali za početak razumijevanja važno je razlučiti što se u svijetu nudi, tko kojem planu pridaje važnost i kamo nas takva angažiranost na pojedinim planovima vodi.

Chi tijelo, nije "vlasništvo” tek Dalekog Istoka. To suptilno tijelo, kao sastavni dio čovjekove konstitucije, poznaju sve kulture svijeta. Ono je i posrednik između fizičkog tijela i strukturno finijih "tijela”.
Pisana, ali i nepisana povijest prepuna je dokumenata, ali i arheoloških artefakata koji jasno tumače čovjeka kao višeaspektno biće. I to najmanje kroz dvostrukost, kao materijalno i nematerijalno, svjetovno i duhovno, vanjsko i unutarnje, …, a potom i kao trostruko, četverostruko, peterostruko, sedmerostruko, …
U okviru višeaspektnosti, chi tijelo u drugim kulturama, iako ne moraju biti sasvim preklapajuće, one su ipak istovrsne prirode. Tako chi-tijelo u Japanu zovu "ki”, u Indiji prepoznajemo kao "prana”, u Staroj Grčkoj "pneuma”, u Starom Egiptu "sekhem”, …, a na Zapadu danas govorimo o bioenergetskom potencijalu, koji prožima naše materijalno tijelo.

Da bi se osjetio chi, nužno je promijeniti stav o otkrivanju, pružanju i spuštanju zakonitosti djelovanja Zakona i mogućnosti generiranja chija. Kao što postoje zakonitosti koje djeluju u okviru svijeta materije, tako postoje i zakonitosti koje djeluju u okviru chi tijela. Stoga ukoliko želimo ovladati svojim chi tijelom, nužno je odustati od glorificiranja ranije stečenih znanja o funkcioniranju sila materije te prepoznati i usvojiti suptilnija učenja koja tumače zakonitosti postojanja tog čovjekovog aspekta. Takvim pristupom se bavi jedan dio vježbača ove skupine rekreativaca i takav rad može biti vrijedan, ukoliko svrhu istoga vidimo u usklađivanju sadašnjih i prijašnjih znanja, aspekata čovjeka, planova življenja i spremnosti otvaranja ka još suptilnijem radu.
Borilaštvo, terapeutika i posvećenje bez prijanjanja

Tai chi chuan možemo promatrati kroz interese najmanje tri skupine ljudi.

a. Tai chi chuan zaljubljenici u borilaštvo
Jedan dio vježbača u ovoj finoj metodi prvenstveno vide borilačku vještinu koja se manifestira kroz borilačke aplikacije tehnika iz forme te vježbi "guranje ruku”. Osvještavanje i izoštravanje unutarnjih osjeta, najčešće se koristi u svrhu prepoznavanja partnerovih, oku nezamjetljivih pokreta, pri minimalnom kontaktu u nivou kože, a oni izvanserijski majstori i izvan fizičkog kontakta.
Ovoj skupini trebalo bi pripadati i znanje o energetskom sustavu i kolanju chija, što vidim kao vrijedno. Sofisticirano razumijevanje principa mehanike pokreta, njegovanje chi tijela te ekspresije tog ljudskog bioenergetskog polja u vidu koncentriranog i materijaliziranog chija koji se manifestira ili kao eksplozivni ili kao elastičan chi (ovisno o stilu tai chi chuana), treba postaviti ne isključivo u službu borilaštva. Iako je u svijetu borilački pristup vrlo raširen jer su većina svjetovnih učitelja na tom stupnju razvoja, u kontekstu nastojanja obrazovanja duše, ovakav rad bi se trebao oplemenjivati jer izdvojeno učen, vuče ka dolje, u materijalnost i svjetovnost. Taj plan projekcije tai chi chuana može biti interesantan, ali njegovu vrijednost vidim tek u kontekstu prepoznavanja i ovladavanja višeaspektnosti čovjeka.



b. Tai chi chuan zaljubljenici u terapeutiku
Usprkos primamljivosti vještine i vještosti koja iz takvog rada proizlazi, ostati na tom planu i uz napor suviše granati horizontalne izražaje je gubljenje vremena za one koji se usude ovu finu metodu staviti u kontekst zoom-out perspektive i pokušaja sagledavanja tai chi chuana kao odraza Tai Chi simbola. Stoga sljedeća skupina poklonika, tai chi chuan prepoznaju kao nadasve finu, lijepu, gracioznu i ugodnu, ne prezahtjevnu vježbu koja pomaže na više načina.
Opušta, ublažava stres, njeguje tijelo i korigira njegovo držanje, uravnotežuje disanje i tlak, usredotočuje misli, …
U prilog ove skupine treba reći da ljudi ponekad intuitivno osjete vrijednost ove vještine, te u okviru "morbidnog triasa” (stres, neadekvatna prehrana i ne kretanje) kojeg definiramo kao skup osnovnih činioca narušavanja homeostaze, istovremeno i izravno djeluju čak na dva elementa - stres i ne kretanje.
To vidim kao vrijedno. Ovoj skupini možemo dodati i (dijelom) provođenje rekreacije, gdje treba sagledati taj pojam kao ideju i koncept "recreare”, odnosno - obnavljanje čovjekovih resursa, koje ustvari ima puno dublje značenje od nekih suvremenih pokušaja interpretacije. Naime, ukoliko se malo odmaknemo i opet učinimo zoom-out iz dosadašnje perspektive, obnavljanje resursa se može uz kvalificiranog učitelja provoditi i na emocionalnom i mentalnom aspektu (ali i na još suptilnijim aspektima) čovjeka. Zagovornici vježbanja tai chi chuana na ovom planu imaju učitelje koji se bave zdravljem i nerijetko su liječnici i dobri poznavatelji zakonitosti chi tijela.

c. O posvećenicima bez prijanjanja
Ponekad se čuju zanimljiva razmišljanja i stavovi poklonika ove metode, kako se vježbanjem tai chi chuana, kondicionira i um i njemu nadređeni aspekti te je moguće produhoviti se intezivno prijanjajući uz fizičku vježbu. No činjenica je ipak da se dobro osmišljenim prilagođenim fizičkim vježbama izvrsno kondicionira eterofizičko i pranično tijelo, a tek osvještava i trasira put ka mentalu i možda tek naslućuje njegova svrha. Grebanjem po površini uma, ne otkriva se njegova svrha, već je za tu spoznaju potreban drastično drugačiji trening – trening uma. A u svrhu otkrivanja važnosti tih napora, meditacija može biti jedna od ključnih metoda.
Konkretno, ni fizičkim vježbama ni ovladavanjem chi tijelom se ne postaje pametniji, ali upošljavanjem uma, koje rezultira znanjem, dolazimo do ispravnijeg shvaćanja prave svrhe fizičke vježbe. Tako postavljamo stvari u pravilnije odnose te stvaramo preduvjete za shvaćanje kako su aspekti čovjeka ulančani i kako je svaki aspekt u jednom trenutku alat nadređenom, a u drugom svrha postojanja i prenositelj finijih impulsa, onom strukturno grubljem.
U tom smislu, a da bi se izašlo iz velike skupine "tročakraša” (vježbača koje žive najčešće tek na polju djelovanja tri najniže čakre, odnosno tek na funkcionalnom planu zadovoljenja svojih osnovnih funkcionalnih potreba), nužno je postaviti promatrano u ispravnije odnose. A to znači da umu treba dati pravu ulogu i postaviti u nadređen položaj spram svih drugih aspekata personalnog dijela čovjeka. Tijelo bi umu trebalo postati alat, a um bi tijelu trebao nuditi i objašnjavati ispravniju svrhu postojanja.

Što to ustvari znači?

Postavljajući sve aspekte čovjeka (koje možemo percipirati) u određenu korelaciju, otkrivajući njihovu složenu vezu, ovisnost, ispreplitanje i prožimanje, ne umanjuje se vrijednost ni jednog promatranog aspekta ukoliko ih postavljamo po važnosti i prirodnoj hijerarhiji. Naprotiv! Shvaćanjem koliko nam je um važan i postavljanjem njega u središte našeg interesa, svi niži, njemu podređeni aspekti dobivaju na vrijednosti. I tu počinje rad neke treće skupine vježbača, koji znaju da je posvećenost korisna tek ukoliko se kroz nju, ne robuje prijanjanjem.
Kao što svaki aspekt čovjeka ima svoju nižu i višu prirodu, tako i um možemo promatrati kao niži um i viši um, kao racionalni i intuitivni um. No kao po pravilu, uvijek se vežemo uz jedan izričaj, gubeći iz vida onaj drugi, a to nas osiromašuje za mogućnost opažanja cjelovitije slike i svrhe metoda koje vježbamo.



U Anan-Do Učenju se u jednom trenutku i um promatra kao alat (koji je u službi višeg, njemu nadređenog aspekta) – aspektu duše. Ovdje ću zastati sa željom i preporukom vježbačima koji sebe prepoznaju kao napredne učenike, voditelje, instruktore i majstore tai chi chuana, da pročitaju knjige Shifu Damira Tenodija, koji uz poduku njegovog Učitelja, Majstora Anande, razrađuje teorije, koncepte i ideje vezane uz tai chi chuan, ali i uz svrhu življenja u kontekstu obrazovanja duše.
U ovu skupinu bih smjestio jedan manji broj vježbača tai chi chuana neke treće skupine. Tu se nalaze posvećenici koji svojim entuzijazmom ne prijanjaju uz metodu, znajući da su metode upravo oblikovane kao pomoć ka osvještavanju, kondicioniranju i usklađivanju čovjekovih aspekata, a ne da bi se iste glorificirale tumačeći ih kao metode s kojima se – može postići cjelovitost. Mogućnost odabira zoom-out perspektive pruža puno širu sliku svrhe vježbanja tai chi chuana i uvid u svrhu nevezivanja, kako za tu, tako i za druge metode. A vještost kombiniranja zoom-out i zoom-in perspektive nam daje mogućnost odabira i integriranja različitih metoda u svrhu balansiranja i otkrivanja misterije zvane – čovjek.
Stoga treba razmisliti čemu dajemo prioritete, koje aspekte kondicioniramo, koje to želje hranimo i koje to namjere svjesno živimo.

"Birajmo hranu za svako tijelo”

Shifu Damir Tenodi u svojoj najnovijoj knjizi "Strah od sebe”
(VBZ 2009.) objašnjava važnost namjere i svrhe pojedinih aktivnosti te dalje razrađuje kroz podnaslove:

    "Fizičko tijelo se hrani pokretom”
    "Um se hrani mislima”
    "Duša se hrani tišinom”

"Ezoterijska filozofija je za um isto što i tai chi chuan za tijelo”
Majstor Ananda

Kako početi vježbati

Malo je stvari potrebno za vježbanje tai chi chuana. Pored malo dobre volje i želje za vježbanjem, na trening je potrebno ponijeti i komotnu odjeću.
U šali često objašnjavamo kako je dobro ponijeti odjeću jedan broj veću. U takvoj se odjeći vježbač osjeća ugodno i nesputano. Na nogama tenisice, a na klupi flašica vode (pogotovo se to odnosi na stariju populaciju) te manji ručnik.



Gdje početi vježbati?

Vježbaču u početku ne treba biti previše važno gdje će steći prve informacije. Dovoljno je otići i u blizini potražiti dvoranu u kojoj se vježba tai chi chuan. To može trajati određeno vrijeme, ali vježbač po prirodi treba biti poput vode koja teče.
Stalno zainteresiran za obrazovanje, a ne samo za forme. Fokus vježbačeve misli je on sam, a tai chi chuan je tek metoda kojom se vježbač obrazuje. Stoga, kako vrijeme prolazi, za očekivati je da postajemo vještiji i vještiji. I tada dolazi do prekretnice. Polako se odlučujemo, hoćemo li se jačati tek kroz sklad pokreta i biti vješti majstorčići ili ćemo se odlučiti za napor koji vodi dalje. A to dalje znači potražiti učitelja koji nas može naučiti koristiti druge, finije alate za otkrivanje suptilnijih aspekata.



Članak preuzet sa prijateljskog portala www.rekreacija.hr, a autor je Sensei Boro Ranitović