PREPORUČUJEMO REKREACIJU:

30.10.2012.

Motorički razvoj djeteta - II DIO

Nastavljamo sa našom temom, motorički razvoj kod djece. Naš saradnik, Vladimir Puzović (član Udruženja za medicinu sporta Srbije, te Evropskog koledža sportskih nauka) u ovom članku piše o razvoju motorike do 8. mjeseca starosti.

 

novosti_motoricki_razvoj_8_mjesec

Malo dijete izvodi mnogo pokretnih radnji i manipulacija koje su najprije usmjerene na vlastito tijelo, a zatim na igračke. U prvim mjesecima dijete se prvenstveno igra sopstvenim rukama. Ono sve češće pokreće opružene ruke, koje se za vrijeme pokreta dodiruju i pipaju, dodiruju glavu i najčešće dospjevaju u usta. Ruka, odnosno prsti odraslog takođe su interesantni. Rado ih hvata i steže.


Pažnju dijeteta privlače predmeti i interesantne igračke koje treba stavljati na dohvat ruke kako bi dijete moglo da ih dodiruje, hvata, razgleda.

Važna etapa ovog ranog motornog razvoja javlja se od momenta podizanja glave. Među pokretima tek rođenog djeteta mogu se jasno razlikovati neki specifični refleksi (Moroov refleks i refleks trzaja) i spontani, uglavnom nekoordinirani, pokreti različitih dijelova tijela (bacakanje udova itd.).

Za razliku od refleksa koji se rano javljaju, voljna kontrola pokreta se postepeno uspostavlja i tijesno je zavisna od sazrijevanja nervnog sistema. Pošto se sazrijevanje odvija po čvrsto određenim zakonitostima, tako i razvoj kontrolisanih koordinisanih pokreta ide po utvrđenom redoslijedu. 
Glavne zakonitosti u tom razvoju su da se kontrola uspostavlja u pravcu od glave ka donjim udovima i u pravcu od sredine ka periferiji tijela. To se najjasnije ispoljava u razvoju posturalnih položaja:

•    Dijete može najprije voljno da upravlja mišićima koji pokreću očne jabučice,

•   Voljno upravljanje mišićima vrata (što omogućuje postepeno držanje glave u uspravnom položaju, pokrete glave napred – nazad, lijevo – desno) – to je proces koji se odvija u prva tri mjeseca života.

•    Proces uspostavljanja kontrole pokreta trupa odigrava se postepeno sve do kraja ovog uzrasnog perioda: djeca počinju da sjede sa šest do sedam mjeseci, ali je to još uvek nestabilno sjedenje.
U ovom period je važno voditi računa da se izbjegava zamor djeteta na taj način što će se tek usvojene motorne aktvinosti (na primjer sjedenje uz oslanjanje ili samostalno sjedenje) upražnjavati kraće vrijeme.

Razvoj dohvaćanja dobro ilustruje pravac uspostavljanja kontrole od centra ka periferiji tijela. Taj razvoj ima slijedeći tok:

- Dok leži na leđima u drugom i trećem mjesecu, dijete izvodi neusmjerene pokrete ruku kada gleda neki predmet.
- U četvrtom mjesecu pažljivo posmatra predmet i čini pokrete koji još ne dosežu predmet.
- U petom mjesecu obje ruke približava predmetu i dodiruje ga.
- U šestom – sedmom mjesecu predmet se uspješno hvata (prvo objema rukama u isto vrijeme, a zatim i jednom). Svi ovi pokreti dohvatanja sve do njihove stabilizacije krajem ovog uzrasnog perioda, u početku su nezgrapni, neprecizni: cilj se promašuje i u pogledu dužine i u pogledu pravca.

Dijete najprije kontroliše pokrete iz ramenog zgloba, pa potom iz lakatnog, a tek na kraju iz zgloba šake. Zato su sigurniji i precizniji krupni pokreti pa i predmeti i igračke treba da budu veći tako da se hvataju objema rukama. Ovakav tok razvoja radnje nameće potrebu da se dijete okruži različitim predmetima koje će podsticati dijete na razne aktivnosti posmatranja, opipavanja i hvatanja predmeta. S druge strane poznavanje vremena javljanja određenih oblika motornog ponašanja pokazuje šta možemo očekivati od djeteta.

Već u prvim mjesecima treba omogućiti upražnjavanje pokreta za koje je dijete sazrelo: podizanje i držanje glave naprijed – nazad, lijevo – desno.
Potrebno je omogućiti i podsticati razvoj pokreta u skladu sa promjenom položaja tijela: prevrtanje s leđa na stranu, s leđa na trbuh i obrnuto, kao i podizanje gornjeg dijela tijela.

Slijedeći prirodnu potrebu djeteta da se na određenom stepenu razvoja pridigne iz ležećeg položaja, treba ga kraktko vrijeme podizati u uspravan položaj držeći ga ispod pazuha tako da se odupire nogama o podlogu. Poštujući ritam razvoja svakog djeteta, treba nastojati da dijete uporedo sa pokretima prevrtanja postepeno savladava i pokrete sjedenja. Dijete koje sjedi treba ohrabrivati određenim igračkama kako bi moglo da manipuliše njima (dohvaća, uzima, vuče prema sebi, premiješta iz ruke u ruku).

S obzirom na individualne razlike koje postoje kod djece u pogledu razvoja i javljanja pojedinih pokreta, moguće je pred kraj ovog perioda kod jednog broja djece interesantnim igračkama podsticati puzanje.


Piše: Vladimir Puzović, Stručni saradnik našeg portala i kandidat za doktorsku titulu iz oblasti fizičke pripreme sportista.
www.fizickapriprema.org