PREPORUČUJEMO REKREACIJU:

30.10.2017.

Doktor Adem Balić iz Tuzle u 59. godini postao Ironman: Uspjeh koji mi je promijenio život

Prenosimo tekst sa portala www.klix.ba. U današnjoj Bosni i Hercegovini, ovakve informacije su u rangu vijesti o odlasku naših  sportista na Olimpijske igre. Vrijeme je da mijenjamo sportski sistem.

 

ironman_pula_2017


Isplivati 1.900 metara na moru, potom sjesti na bicikl i voziti 90 kilometara te istrčati polumaraton u dužini od 21,1 kilometar mnogima se čini kao nemoguća misija, ali ne i 59-godišnjem Ademu Baliću koji s ponosom nosi titule najstarijeg tuzlanskog maratonca i Ironmana.

Nakon dugogodišnjeg rekreativnog bavljenja tenisom, poznati tuzlanski doktor Adem Balić na nagovor stručnjaka iz oblasti ovog sporta odlučio je ući i u svijet trčanja.

Prije tri godine kao sasvim običnom rekreativcu čak i dva pretrčana kilometra su bila značajna dužina. 

Međutim, kako je vrijeme odmicalo intenzitet treninga se povećavao, kilometri su se nizali, a u Baliću je preovladavala sve veća želja za obaranje ličnih rekorda koji su ga danas doveli do toga da iza sebe ima nekoliko polumaratona, zatim maratona i dva triatlon takmičenja.

"Prvenstveno sam počeo sa trčanjem na traci, a zahvaljujući tuzlanskom maratoncu Mirzetu Haliloviću - Mičiju koji je voditelj Škole trčanja ARK Rekreativci Tuzla iz zatvorenog prostora sam izašao napolje. S Mičijem sam istrčao prva dva kilometra, a onda sam zahvaljujući njemu i njegovoj animaciji napredovao", počinje Balić razgovor za Klix.ba.

Osjećaj moći i pobjede nad sobom


Sve se odvijalo sasvim spontano, a u trenutku kada je po prvi put istrčao 16 kilometara, tačnije 2. augusta 2015., Balić je postao svjestan da će uskoro biti u prilici i da krene u pohod na zvanični polumaraton u dužini od 21,1 kilometar.



"Nedugo nakon toga došao je i moj zvanični polumaraton u Sarajevu, a sama spoznaja da je moja cijela porodica bila na nogama i čekala šta će se desiti, s obzirom na moje godine, vama sve govori. Taj polumaraton sam uspješno istrčao i osjećaj je bio fenomenalan. To je jedan osjećaj moći i pobjede nad sobom", prisjeća se Balić.

Nakon toga, Balić je otišao i nekoliko koraka više te se odlučio za obaranje znatno većeg ličnog rekorda – istrčavanje prvog zvaničnog maratona. 

Priča nam da u trenutku kada je pomislio na prijavu za učešće u bečkom maratonu, ni slutio nije u kakvu se trkačku avanturu upušta.

"Shvatio da to što sam rekao nije nimalo bezazleno, jer u razgovoru sa starijim trkačima sam saznao da to zapravo nisu dva polumaratona, već nešto sasvim drugo te da zahtjeva ozbiljne pripreme. Tad sam se obratio profesoru tjelesnog odgoja i sporta Murisu Đugu kojem sam predstavio svoju želju i plan", nadovezuje se Balić.

A od same ideje do realizacije slijedio je prilično naporan put na kojem su se prvenstveno našle detaljne medicinske pretrage, s obzirom da se u izuzetno ozbiljnu priču Balić upuštao u 57. godini života.

"Sve medicinske pretrage su mi dale zeleno svjetlo, međutim sve ovo je predstavljalo vrlo ozbiljnu stvar za mene, jer u mojim godinama nije bilo jednostavno. Pripreme sam odrađivao postepeno i uz stručnu pomoć, odnosno svaki poduzeti korak i trening sam odrađivao upravo onako kako su mi stručnjaci govorili", navodi naš sagovornik.

Bol u nozi promijenio mu sudbinu


Nakon višemjesečnih priprema uslijedilo je i zvanično istrčavanje maratona u Beču 10. aprila 2016. godine, a uspjeh koji je tada Balić postigao dao mu je dodatni vjetar u leđa za odlazak na takmičenje u istoj disciplini, ali u Amsterdamu.

Međutim, sudbina je odlučila da učini po svom te Balića usmjeri u sasvim suprotnom pravcu koji je naginjao prema nečemu sasvim drugačijem te mnogo zahtjevnijem i dinamičnijem, odnosno prema triatlonu.

"Sve pripreme u trajanju od četiri mjeseca za maraton u Amsterdamu sam odradio, a zadnja etapa je bio polumaraton u Sarajevu nakon kojeg sam dobio veoma čudan bol u nozi koji mi je onemogućio da trčim. Bio sam u situaciji da prestanem sasvim trčati, ali Mičijeva poruka mi je promijenija sportski profil. Naime, on mi je naveo da postoje zamjenski sportovi, a to su plivanje i biciklizam", dodaje Balić te nastavlja:

"S obzirom da je bio u pitanju oktobar vožnju bicikla nisam razmatrao te sam krenuo na plivanje. Oduvijek sam želio da naučim pravo plivati, ali se to tek tad desilo. Angažovao sam trenera Sejbina Brašnjića s kojim sam trenirao tri do četiri puta sedmično. Praktično, kad sam isplivao dva kilometra za sat i po, bio sam svjestan da mogu više i dalje. Nakon toga sam dva i po sata bio na biciklu u teretani i nakon toga sat vremena trčanja na traci i tad sam definitivno znao da meni triatlon leži i da to mogu i hoću."



Šestomjesečna trenažna kombinacija bicikl-trčanje-plivanje-bicikl uz nadzor tima stručnjaka Balića je na kraju u mjesecu maju ove godine odvela u Zadar na "4. Falkensteiner midle distance triathlon".

"Vjerovao sam u sebe i to da mogu izdržati, ali jedno je trening, a sasvim drugo takmičenje. Na triatlon takmičenju postoje limiti, a ja sam se bojao nemirnog mora. Na dan takmičenja ustao sam u četiri ujutro i vidjevši ravno i mirno more mojoj sreći nije bilo kraja. Nakon isplivanih 1,9 kilometara preošao sam na bicikl i vozio 90 kilometara, a potom istrčao i polumaraton. Na samom kraju u meni je preovladavao osjećaj jedne moći i pozitivne energije", kaže Balić.

Nakon zadarskog triatlon takmičenja, naš sagovornik se u septembru ove godine prijavio i na triatlonsku utrku Pulski Ironman 70,3 koji je okončao.

"Suština je da čovjek pobijedi samog sebe. U principu mi svi možemo više nego što mislimo, ali naravno da se trebaju steći okolnosti da bi čovjek uopšte došao do toga da pređe granicu koju nije prelazio", dodaje on.

Nedjeljni maraton u Tuzli


Najstariji tuzlanski Ironman ni ove nedjelje nije mogao mirovati. Naime, s obzirom da je zbog poslovnih obaveza bio spriječen krenuti put Ljubljane te učestvovati u maratonu koji se danas održava, dionicu od 42 kilometra odlučio je istrčati na području Tuzle. 

U ovom naumu pomogao mu je i njegov lični trener, inače profesor tjelesnog odgoja i sporta dr. sc. Jasmin Zahirović koji za Klix.ba kaže da je sa stručnog i naučnog aspekta izuzetno zanimljivo da je Balić u 59. godini života postao Ironman.

"Čovjek koji radi osam sati i više svoj primarni posao smogao je snage i vremena da napravi jedan dobar rezultat. Po mom mišljenju ovdje je važniji rezultat u smislu pobjede samog sebe, nego takmičenja s bilo kim drugim. On je upravo to ostvario, nadmašio je sve one svoje sposobnosti za koje nikada nije ni sanjao da posjeduje", kaže Zahirović.

Triatlonsko takmičenje ocjenjuje izuzetno zahtjevnim, s obzirom da je riječ o tri discipline sa monostrukturalno-cikličnim aktivnostima.

"Sama promjena medija - voda, a nakon toga vožnja bicikla i istrčavanje polumaratona u jednom komadu, bez ikakvih pauzi, je veoma naporno i možemo slobodno reći da je riječ o jednoj od najtežih psiho-motoričkih zahtjeva koji se postavljaju pred jednog čovjeka. Ako uzmemo u obzir da je Baliću 59 godina, onda možemo reći da je izuzetno stabilan, fizički veoma spreman i funkcionalno itekako sposoban da izdrži sve te napore", pojašnjava Zahirović. 

Promjena životnog stila


Ulaskom prije svega u svijet rekreativnog trčanja, a potom i plivanja te biciklizma Balić je promijenio i svoj stil života.

"Nesporno je da se mnogo bolje psihički osjećam. Vrlo malo se nerviram, a duga trčanja preko osam kilometara zbog lučenja određenih hormona tome doprinose, što je naučno dokazano. Ujutro dok trčim u glavi smislim čitav dnevni plan rada tako da mi to dođe kao i dio uvoda u posao", ističe Balić.

Na kraju našeg razgovora svima preporučuje da se počnu baviti rekreativnim trčanjem. Kaže da je za istrčavanje dionioce od pet kilometara potrebno svega pola sata, dobra volja i kvalitetan par patika, a osvježenje tijela i uma zasigurno neće izostati.


Preuzeto sa portala www.klix.ba